Bougainvillea sp. – bugenvilija je listopadna penjačica koja ovisno o staništu može narasti i do 10 m visine. Ima brojne trnove koji se nalaze iznad pupova. Listovi su tamnozeleni, spiralno raspoređeni. Cvjetovi su mali i žuti, okruženi velikim pricvjetnim listovima raznih boja (ružičasti, bijeli, žuti, narančasti, crveni) zbog čega izgleda vrlo lijepo. Cvate od travnja do studenog. Mogu se uzgajati u obliku stabla, živice ili u velikoj tegli. Odgovaraju joj staništa pune sunčeve svjetlosti te rahla zemlja, a temperatura ne bi trebala biti niža od -6-8 ⁰C.

Hedera algeriensis ʺGloire de Marengoʺ - šarenolisni bršljan je zimzelena penjačica koja naraste do 4 m visine. List je tamnozelene boje s bijelim obrubom. Preferira plodna, humusna tla, tolerira i blago zakiseljenu zemlju, te raste na osunčanom do blago sjenovitom položaju. U odsutnosti sunčeve svjetlosti može izgubiti dekorativnu boju lišća.

Hedera helix – bršljan je zimzelena, trajna, puzajuća biljka koja može narasti do 30 m visine. Otporan je na niske temperature. Popularan je kao biljka koja prekriva gole zidove, no potrebno ga je držati pod kontrolom. Svojim čupavim, malim korijenjem lijepi se na zidove, te kada ga se makne sa zidova i mjesta gdje se hvatao ostavlja neprivlačne mrlje koje se teško skidaju.

Mandevilla sanderi – mandevila je penjačica koja naraste 3-5 m u visinu. Ima mesnate blistave zelene listove i trubaste, rumenoružičaste cvjetove. Cvjetovi se javljaju od kasnog proljeća pa do rane jeseni. Zahtjeva izravno sunce ili djelomičnu sjenu i dobro drenirano, humusom bogato tlo. Uzgajamo je u posudi jer ne podnosi temperature niže od 7 ⁰C, te je zimi unosimo u zatvoreno.

Parthenocissus quinquefolia – peterolisna lozica je zeljasta listopadna penjačica koja naraste do 30 m visine. Listovi su tamnozeleni, u jesen izrazito crvene boje što biljci daje dekorativan izgled. Raste na svježim tlima, umjereno kisele reakcije. Uspijeva najbolje u polusjeni iako može rasti i na suncu i u sjeni. Koristi se za pokrivanje neuglednih zidova i pročelja građevina. Nije zahtjevna vrsta s obzirom na klimu.

Parthenocissus tricuspidata – trolisna lozica zeljasta je listopadna penjačica koja naraste do 30 m visine. Listovi su tamnozeleni, u jesen izrazito crvene boje što biljci daje dekorativan izgled. Raste na svježim tlima, umjereno kisele reakcije. Uspijeva najbolje u polusjeni iako može rasti i na suncu i u sjeni. Koristi se za pokrivanje neuglednih zidova i pročelja građevina. Nije zahtjevna vrsta s obzirom na klimu.

Rhynchospermum jasminoides – zimzeleni jasmin je penjačica koja može narasti i do 9 m u visinu. Sadi se i prezimljuje i u obalnom i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Uslijed jakog sjevernog vjetra i mraza može doći do oštećenja biljke. Zimi  listovi dobiju crvenkastu boju, da bi se na proljeće cijela biljka opet zazelenila. Cvijeta u svibnju i lipnju, a ponekad i kasnije, ovisno o toplim temperaturama područja gdje je zasađena. Cvijet joj je bijele boje i intenzivnog slatkastog mirisa.

Solanum jasminoides – puzavi jasmin je poluzimzelena penjačica do 6 m visine. Cvate od ljeta do jeseni bijelim cvjetovima. Za razliku od zimzelenog jasmina, cvjetovi nisu mirisni. Raste na sunčanim mjestima zaklonjenim od jakih vjetrova. Podnosi posolicu, ali je osjetljiva na niske temperature.

Wisteria sinensis – glicinija je penjačica koja može narasti i do 20 m visine. Cvjetovi su ljubičastoplavi skupljeni u viseće grozdove i cvatu u svibnju. Često se sadi kao ukrasna biljka za pokrivanje neuglednih zidova, terasa i slično. Odgovaraju joj sunčana područja, vlažna i duboka zemlja. Otporna je na mraz i hladne temperature.