Cedrus atlantica – atlaski cedar je crnogorično stablo koje naraste do 40 m visine tvoreći široko piramidalnu krošnju. Listovi su igličasti plavkasto zeleni skupljeni u čuperke. Često se kod nas uzgaja kao ukrasno stablo u parkovima i većim dvorištima. Odgovara mu toplo stanište, rahlo tlo bogato vapnom. Dobro uspijeva u područjima blage klime i vlažne atmosfere. Otporan je na gradska onečišćenja.

Cedrus atlantica 'Glauca' – atlaski cedar ' Glauca' je crnogorično stablo koje naraste do 18 m visine. Listovi su igličasti izrazito sivoplave boje skupljeni u čuperke. Preferira suha, duboka, kisela do neutralna, pjeskovita do ilovasta tla. Ne podnosi vlažna i slabo drenirana tla. Otporan na sušu i djelomično otporan na sol u zraku. U mladosti mu je potreban zaštita od jakih vjetrova. Relativno brzorastuća vrsta u mladosti, kasnije sporijeg rasta. Do postizanja maksimalne veličine prođe od 20 do 50 godina.

Chamaerops excelsa – visoka žumara je lepezasta biljka iz porodice palmi. Stablo naraste do 12 m visine. Cvjetovi su mali, žuti, skupljeni u duge razgranate cvatove. Cvatu u travnju i svibnju. Podnosi temperature do -20⁰C. Iako je otporna na hladne temperature , male biljke je dobro zaštititi preko zime dok ne stasaju u otpornije. Raste na svijetlim mjestima no vrlo dobro podnosi polusjenu i sjenu.

Cupressocyparis leylandii – lejlandski čempres je zimzeleno, crnogorično stablo uspravnog rasta, naraste više od 30 m. Biljkama odgovara sunčan ili polusjenovit položaj, dobro podnosi orezivanje i često se uzgajaju u gustim redovima kao živa ograda na razmaku od 70 cm. Otporne su na gradska onečišćenja i na niske temperature.

Cupressus sempervirens – obični čempres je zimzeleno stablo koje naraste do 35 m. Nije osjetljiv na vrstu tla. Otporan je na visoke temperature i hladnoću, dobro podnosi sušu i u uzgoju nije zahtjevan. Značajne su dvije forme: Cupressus sempervirens var. horizontalis – ima horizontalne grane i široko kupastu krošnju Cupressus sempervirens var.pyramidalis – ima gustu, piramidalnu, stupoliku krošnju koja se suzuje na vrhu, grane su uspravne i priljubljene.

Phoenix canariensis – kanarska datulja je zimzeleni grm ili stablo iz porodice palmi, 10-20 m visine. Prirodno je rasprostranjena na Kanarskim otocima, a u Europi se uzgaja kao ukrasna biljka na području Mediterana. Odgovara joj plodna i dobro drenirana zemlja i sunčani položaji.

Pinus halepensis – alepski bor je zimzeleno stablo koje naraste do 20 m visine. Raste na skromnim i oskudnim zemljištima u priobalnom području. Prilagođava se raznim tipovima zemljišta i tolerira sušu. Odgovaraju mu topli i sunčani položaji.

Pinus maritima (Pinus pinaster) – primorski bor je zimzeleno stablo koje naraste do 25 m visine. Raste na skromnim i oskudnim zemljištima u priobalnom području. Prilagođava se raznim tipovima zemljišta i tolerira sušu. Odgovaraju mu topli i sunčani položaji.

Pinus pinea – pinija ili pinj je izrazito sredozemna vrsta, rasprostranjena duž cijele obale Sredozemlja, dijela sjeverne Afrike i Kanarskih otoka. Sjemenka se naziva pinjol i jestiva je. Karakterističnog je habitusa, pravilnog debla i visoko podignute, u mladosti okrugle, a kasnije kišobranaste krošnje. Zbog svog lijepog izgleda često se sadi unutar urbanih sredina kao dekorativno drvo.

Thuja occidentalis 'Globosa' – tuja 'Globosa' je četinjača pravilne kuglaste forme do 1,5 m visine. Pogodna je za sadnje u grupama i pojedinačno. Traži kvalitetnu humusnu zemlju i dosta vode. Uspijeva na sunčanim pozicijama i u sjeni. Otporna je na mraz i niske temperature i može se saditi i u kontinentalnom području.