Abelia x grandiflora – abelija je zimzeleni (poluzimzeleni) gust, kompaktan grm do 1,5 m visine. Cvate od proljeća do jeseni bijelim cvjetovima. Listovi su sjajni, tamnozeleni, postaju brončano-crveni zimi. Sadi se u grupama s drugim cvatućim grmljem ili samostalno. Najbolje raste na sunčanim i polusjenovitim mjestima na plodnim, vodopropusnim, blago kiselim i umjereno vlažnim tlima. Mogućnost sadnje i u kontinentalnom području.

Abelia x grandiflora 'Edward Goucher' – abelija je zimzeleni (poluzimzeleni) gust, kompaktan grm do 1,5 m visine. Cvate od proljeća do jeseni ružičastim cvjetovima. Listovi su sjajni, tamnozeleni, postaju brončano-crveni zimi. Najbolje raste na sunčanim i polusjenovitim mjestima na plodnim, vodopropusnim, blago kiselim i umjereno vlažnim tlima.

Acer platanoides – javor mliječ je listopadno stablo od 20 do 35 m visine. Krošnja je gusta, jajasto zaobljena, na prostranom prostoru okruglasta. Zbog ljepote svoje krošnje sve se više koristi u hortikulturne svrhe. Listovi su svjetlo zeleni palmastog oblika s pet lapova, u jesen žute do narančasto-crvenkaste boje. Otporan je na gradska onečišćenja i hladne temperature.

Acer pseudoplatanus – gorski javor je listopadno stablo 30-40 m visine stoga je pogodan za velike okućnice i vrtove. Krošnja mu je ovalna i bujna. Listovi su nasuprotni, veliki (10-20 cm) s pet lapova i nazubljenih rubova, na licu tamnozeleni, na naličju sivozeleni. Dolazi iz područja vlažne klime i toplog tla. Kako stari, kora mu ispuca u krpama, poput platane, pa tome zahvaljuje i svoje ime. Otporan je na gradska onečišćenja i brzog je rasta.  

Agapanthus africanus – afrički ljiljan je zimzelena, višegodišnja, zeljasta biljka. Cvate u srpnju i kolovozu plavoljubičastim i bijelim cvjetovima koji se nalaze na dugačkim stapkama do 90 cm visine. Sadi se kao ukrasna biljka u vrtovima u području mediteranske klime ili češće kao sobna biljka. Odgovara joj svjetlo ili plusjenovito stanište, te plodna, rahla i dobro drenirana zemlja.

Agave americana – američka agava je trajna biljka zeleno plavkaste boje. Nakon 8-10 godina stvara uspravnu i vrlo visoku stabljiku od 8-9 m s mnogobrojnim, malim, žutim cvjetovima. Cvatnja traje 2-3 mjeseca. Nakon što cvjetovi odumru i sama biljka umire. Raste na slabom zemljištu i kamenjarima. U zimskom periodu potrebno ju je zaštititi od mraza i čuvati na temperaturi od 4-6 ⁰C.

Albizia julibrissin – albicija je listopadni grm ili stablo do 15 m visine. Krošnja je razgranata i široka, oblikom podsjeća na kišobran. Cvjetovi su veliki promjera oko 5 cm, skupljeni u guste cvatove, vrlo su dekorativni, egzotičnog izgleda. Cvatu ljeti i ugodnog su mirisa. Otporna je na hladne temperature te se može uzgajati u kontinentalnom području. Odgovara im pozicija punog sunca, otporne su na sušu, a polusjenovito mjesto toleriraju no u tom slučaju obilna cvatnja može izostati.

Berberis thunbergii f. atropurpurea – žutika je listopadni grm tamno crvenih listova, jako razgranate i guste stabljike do 2,5 m visine i do 1 m širine. Cvate u travnju i svibnju žutim cvjetovima. Plodovi su crvene boje, dozrijevaju krajem ljeta i ostaju na biljci preko zime. Otporna je na hladne temperature i na gradska onečišćenja.

Bignonia radicans – tekoma je listopadna penjačica koja se penje uz pomoć zračnog korijenja te dosegne visinu i do 20 m. Cvjetovi su trubasti narančaste ili crvene boje i mogu narasti do 8 cm. Cvjeta od lipnja do rujna. Dobro raste na sunčanom, toplom i zaštićenom mjestu. Uzgaja se na hranjivom, dobro dreniranom tlu. Razvijeni primjerci otporni su na mraz te podnose niske temperature i do -20⁰C.

Bougainvillea sp. – bugenvilija je listopadna penjačica koja ovisno o staništu može narasti i do 10 m visine. Ima brojne trnove koji se nalaze iznad pupova. Listovi su tamnozeleni, spiralno raspoređeni. Cvjetovi su mali i žuti, okruženi velikim pricvjetnim listovima raznih boja (ružičasti, bijeli, žuti, narančasti, crveni) zbog čega izgleda vrlo lijepo. Cvate od travnja do studenog. Mogu se uzgajati u obliku stabla, živice ili u velikoj tegli. Odgovaraju joj staništa pune sunčeve svjetlosti te rahla zemlja, a temperatura ne bi trebala biti niža od -6-8 ⁰C.

Buxus sempervirens - šimšir je gusti zimzeleni sitnolisni spororastući grm, pogodan i za male živice. Bolje uspijeva u sjenovitim položajima, premda može rasti i na sunčanom području ukoliko je zemlja dovoljno vlažna. Otporna je na niske temperature. Vrlo dobro podnosi orezivanje, koristi se u formalnom vrtlarstvu gdje se orezuje u željene oblike.

Callistemon laewis – četkovac je egzotična mediteranska zimzelena vrsta koja se može uzgajati kao manje stabalce ili grm, a koristi se i kao cvatuća mediteranska živica. Cvjetovi su mali i neugledni sa po 5 latica, no prašničke niti su crvene i duge i daju cvatu izgled crvene četke. Biljka cvate od lipnja i cvatnja može potrajati sve do listopada. Calistemon voli sunčane položaje te vlažno i dobro drenirano tlo blago kisele do neutralne reakcije. Tijekom cvatnje potrebno ga je jednom mjesečno prihraniti.

Cineraria maritima – primorska cinerarija je višegodišnja biljka, uspravne jako razgranate, sivkasto vunaste stabljike. Cvate od svibnja do kolovoza žutim cvjetovima. Uzgaja se kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovima zbog ukrasnih listova, manje zbog cvjetova. Voli sunčana mjesta mada podnosi i polusjenovita područja premda će tada izgubiti srebrnastu nijansu te će stabljika i listovi biti zelenkastiji. Otporna je na sušna razdoblja, na niže temperature (do -12⁰C) i vjetar. Naziv vrste maritima dolazi od latinske riječi mare (more), koja označava njezinu rasprostranjenost na morskim obalama.

Cotoneaster dammeri – mušmulica je zimzeleni ili poluzimzeleni puzajući grm, niskog rasta koji doseže visinu 60 cm. U lipnju se pojavljuju sitni bijeli cvjetići a kasnije, od rujna do studenog , pojavljuju se plodovi u obliku crvenkastih bobica. Ima dekorativnu vrijednost kroz sva godišnja doba zbog ukrasnih listova i cvjetova u proljeće te plodova i lišća u jesen. Nema nekakvih posebnih zahtjeva glede tla. Najbolje joj odgovara sunčani položaj. Odlično podnosi sušu, vjetar, otrovne plinove i orezivanje. Dunjarica je idealna biljka kao prekrivač tla.

Cupressocyparis leylandii – lejlandski čempres je zimzeleno, crnogorično stablo uspravnog rasta, naraste više od 30 m. Biljkama odgovara sunčan ili polusjenovit položaj, dobro podnosi orezivanje i često se uzgajaju u gustim redovima kao živa ograda na razmaku od 70 cm. Otporne su na gradska onečišćenja i na niske temperature.

Cupressus sempervirens – obični čempres je zimzeleno stablo koje naraste do 35 m. Nije osjetljiv na vrstu tla. Otporan je na visoke temperature i hladnoću, dobro podnosi sušu i u uzgoju nije zahtjevan. Značajne su dvije forme: Cupressus sempervirens var. horizontalis – ima horizontalne grane i široko kupastu krošnju Cupressus sempervirens var.pyramidalis – ima gustu, piramidalnu, stupoliku krošnju koja se suzuje na vrhu, grane su uspravne i priljubljene.

Festuca glauca – plava trava je poznata po stvaranju kompaktnih, gustih busenova tankih, uspravnih listova plavozelene do sivozelene boje. Spada u niske vrste trava s rastom 20 - 30 cm u visinu i širinu.  Odlično podnosi sušu kad se dobro ukorijeni, a kod previše vlažnosti, osobito zimi, moglo bi doći do truljenja korijena. Biljka će razviti najintenzivnije boje ako se preko ljeta drži na suhom.

Gaura lindheimeri – gaura je višegodišnji grm koji naraste do 1,0 m. Cvjetovi su bijele do svijetlo ružičaste boje i nalaze se na dugim peteljkama. Biljka kontinuirano cvjeta od proljeća pa sve do pojave mraza u jesen. Preferira sunčan položaj, dobro drenirano i umjereno vlažno tlo (u slučaju prevelike vlage korijen biljke može strunuti). Preko zime biljku je potrebno zaštitit od niskih temperatura. Biljke koje prezimljavaju na otvorenom tijekom proljeća treba jače orezati. Sorte gaura s bijelim cvjetovima su otpornije na niske temperature. Naziv Gaura potječe od grčke riječi gauros (izvrstan, izvanredan) zbog izgleda cvjetova.

Ginkgo biloba – ginko je listopadno, dvodomno stablo (postoje muške i ženske biljke), visine do 35 m i promjera debla preko 2 m. Listovi su zeleni, lepezastog oblika i u jesen poprimaju žutu boju. Plodovi dozrijevaju u jesen na ženskim stablima i neugodnog su mirisa. Zbog toga se u hortikulturi preferiraju muška stabla za sadnju. Voli sunčan položaj, podnosi niske temperature do -25 ⁰C, te je otporan na bolesti i insekte, sušu i mraz, ne smetaju mu gradska onečišćenja i smog. Ginko je preživio atomsku bombu bačenu u Hirošimi i bez posljedica od zračenja.

Hedera algeriensis ʺGloire de Marengoʺ - šarenolisni bršljan je zimzelena penjačica koja naraste do 4 m visine. List je tamnozelene boje s bijelim obrubom. Preferira plodna, humusna tla, tolerira i blago zakiseljenu zemlju, te raste na osunčanom do blago sjenovitom položaju. U odsutnosti sunčeve svjetlosti može izgubiti dekorativnu boju lišća.